Dragi krajišnici i prijatelji,
Ja sam profesor Bihaćkog Univerziteta, predavač na još nekoliko domaćih Univerziteta i gostujući profesor na tri Univerziteta u Evropi i Americi.
Živim u Bihaću i zbog ambijenta u kojem svi živimo više sam promatrač, nego učesnik događanja u BiH i našoj Krajini.
U slobodno vrijeme često sam gost na Stranicama i Portalima koji obrađuju teme iz naše Krajine, pa tako posjećujem i ovu Stranicu koja na pravi način oslikava svu zbilju naše ljute i malo šire Krajine.
Da budem iskren nikada nisam bio neki veliki poštovalac Fikreta Abdića, a posebno nisam simpatizer njegovih modela egocentričnog liderstva i upravljanja životom u Krajini, jer su to metode koje uvijek loše završe po sredinu i ljude na koje se primjenjuju.
Na ovoj Stranici, više nego na nekim drugima, nalazim potvrdu svojih ranijih stavova i gledanja na lik i djelo Fikreta Abdića, koji je iz raznih uglova predmet komentara od ljudi različitih profila.
Deklarativno sam član jedne druge političke partije, po logici „Kud svi Turci,tu i mali Mujo“, ali imam veliki respekt prema DNZ –u, prema njihovoj hrabrosti, upornosti i principijelnosti, koje su demonstrirali u za njih izuzetno teškom vremenu i ambijentu
Gotovo da su me Rifet Dolić i društvo pokolebali da promijenim mišljenje o Fikretu Abdiću, kad ono njegova kćerka u Domu naroda zabi nož u leđa DNZ-u, kad Fikret izađe iz zatvora i poče svoju staru politiku čišćenja nepodobnih, kad počeše njegovi eksperimenti sa krajiškom sirotinjom i kad njegov egocentrizam zasja u punom sjaju kao u komunistička vremena kada je žario i palio Krajinom.
Inspirisan špekulacijama o jednoj Dolićevoj izjavi sa press konferencije od prije dvije godine, kada je rekao „Agrokomercu mogu pomoći još samo Bog i Fikret Abdić“, ovih dana sam pozvao Rifeta Dolića, kao svoga poznanika da iz sadašnje perspektive prokomentariše tu svoju izjavu.
Dolić mi je kao iz topa odgovorio da i sada stoji kod te svoje izjave, ali kada je to svojevremeno rekao da je imao u vidu Fikreta Abdića kao racionalnog, razumnog i dobronamjernog čovjeka i da tada nije znao da će Abdić oboliti od svojih starih bolesti stvaranja paralelnih institucija, egoizma, saradnje sa podzemljem i ljudima sumnjivog morala, te od novog – starog oboljenja stavljanja u prvi plan ličnih interesa i interesa svoje porodice.
Dolić mi je rekao da kod Abdića cijeni bogato menadžersko iskustvo, što je fajter i što bolje od drugih zna motivirati i mobilisati ljude, ali mi je rekao i to da ne poznaje većeg manipulatora i prevaranta koji bolje zna igrati ulogu jagnjeta u vučijoj koži, te da ne poznaje nikoga kod koga je čovjek manje vrijedan i poštovan kao što je to kod Fikreta Abdića.
Interesantne su Dolićeve riječi da je Fikret propustio šansu da se opere pred istorijom i da promijeni sliku kod građana i javnosti i umjesto toga je u pravom svjetlu pokazao svoje lice.
Ni nakon svega Dolić nije priznao svoju zabludu, već je umjesto takvog priznanja rekao da su ovo ipak druga vremena u kojima nema braće Pozderac, nema JNA i još puno pogodnosti koje je Abdić u to vrijeme obilato i beskrupulozno koristio u poslovanju Agrokomerca.
U izljevu svoga egocentrizma Abdić je ispustio iz vida da ga zbog ratne hipoteke u širokom luku zaobilaze Bosanske i Hrvatske vlasti i svi ozbiljniji biznismeni, zaboravio je gdje je i zašto boravio prethodnih 11 godina, zaboravio je da je sve manje onih koji su spremni biti taoci njegove opsjednutosti sa prošlošću i zaboravio je da je ovo novo vrijeme u kojem se biznis sve manje vodi obmanama, prevarama i silom, a sve više znanjem, informacijama i profesionalnošću.
Na kraju razgovora Dolić mi je rekao da je Fikret Abdić, ovakav kakav je danas, samo još dodatna nesreća za Agrokomerc i Krajinu, a korist samo za sebe i svoju porodicu.
I ovoga puta Dolić kao da je govorio mojim mozgom i jezikom i potpuno se slažem sa onim što je rekao.
Ovih dana je u Krajini Fikret smislio novu predstavu, kako bi ostao u centru pažnje, ali nije planirao da će ga ta predstava dodatno razgolititi i još više gurnuti u živi pijesak iz kojeg sumnjam da može izaći.
Najavom o gradnji fabrike u mjestu Šumatac kod Velike Kladuše skrenuo je pažnju na sebe i onih koji su mirno promatrali njegovo podrugivanje zakonu i vlastima.
Motivirao je sve službe bezbjednosti u BiH, Hrvatskoj i šire da istraže do kraja njegove manipulacije i pljačku ljudi iz ratnog perioda kada im je uzimao novac preko Agrokomerca Beč, naplaćivao proviziju i nije novac proslijeđivao njihovim porodicama. Abdić nije mogao mirovati i iskoristiti pasivnost vlasti u BiH i na miru potrošiti opljačkani novac za starost, već je očito podigao novac sa računa i pokušava ga oprati preko prevarenih dioničara i naivne krajiške sirotinje.
Gledam euforiju koju Abdić proizvodi oko navodnog polaganja kamena temeljca za navodnu fabriku u Šumatcu i još jednom dobivam potvrdu koliki je Abdić majstor manipulacija, obmana i prevara.
Ljudi moji, da li je normalno i realno vjerovati da neko ko je nedavno odslužio kaznu za ratne zločine, ko je star 74 godine, ko je dužan državama, bankama, građanima i svojim radnicima ukupno oko 20 miliona KM ili 10 miliona eura, ko je ispratio u stečaj svoju firmu Finab, priprema se za ispraćaj u stečaj za još dvije svoje firme ( Ekofarm i Finab Velika Kladuša ), ko je toliko puta prevario i izmanipulisao ljude sada tobož gradi novu fabriku i brine o sirotinji?
Zar nije normalno takvog čovjeka prije priče o fabrikama i sirotinji podsjetiti da upravo on Fikret Abdić i njegova djeca istoj toj sirotinji duguju milione KM za desetine ne isplaćenih plaća? Zar prije priče o fabrikama i sirotinji nije normalno podsjetiti i pozvati tog čovjeka i njegovu djecu da desetinama prevarenih ljudi vrate desetine i stotine hiljada KM koje su im ovi pozajmili za pokretanje Finaba i Ekofarma i Abdić im njihov novac do danas nije vratio i sa nekima se tuži po Sudovima kako bi dobio na vremenu ili preselio na ahiret?
Ljudi moji, pa zar je moguće da vi ne vidite da su Šumatac i kamen temeljac samo još jedna vješta navlakuša Fikreta Abdića u namjeri da vas aktivira u prikupljanju milostinje u dijaspori za njega i njegovu porodicu?
Nedavno je jedan moj saradnik iz Cazina koji je blizak sa Ismetom Hrlom – Cigom vlasnikom firme Elektrometal iz Cazina, ovog Cazinskog prevaranta pitao otkud on u priči sa Fikretom Abdićem i navodnom izgradnjom fabrike u Šumatcu i Cigo mu je rekao „Ne mogu se riješiti budale, a zemlja je moja i ja mu je neću prevesti dok mi ne isplati. On garantira da će biti novca kao lišća od onih njegovih autonomaša iz dijaspore, samo da oni vide da se nešto kopa na barama“. Cigo je ovom mome prijatelju rekao da je fabrika samo priča za dijasporu i da će tu u najboljem slučaju biti prostor koji će Fikretova ćerka Ljilja iznajmljivati za neki tržni centar i da Fikret nema još nikakve dozvole za ovu gradnju i da bi najbolje bilo da ga inspekcija zaustavi i zabrani gradnju, da bi i njemu to pomoglo da se riješi budale.
Kad ovo sve slušam i kad znam koliki su prevaranti i manipulanti ova dva komunistička mufljuza onda mi bude žao one sirotinje koju obojica 50 godina jebu u mozak i neće prestati ni kad budu u grobu jer su i svoj podmladak naučili kako se vara, laže i manipuliše ljudima.
Čitam kako u Kladuši iskupljaju novac za bikove koje će peći u čast „KAMENA TEMELJCA“ u Šumatcu i onda ispada da je livada Cigina, da je fabrika Ljiljina, a jedino su bikovi narodni i iz naroda.
Čitam također neki dan na Portalima kako su u Bihaću kafendisali Bakir Izetbegović, sin Alije Izetbegovića i Elvira Abdić, kćerka Fikreta Abdića.
Kao trezven čovjek u prvi mah bi rekao ništa neobično, a onda se sav stresem i upitam javno da li je normalno da zbog dvije stare budale izginu hiljade ljudi i onda njihova djeca 20 godina nakon toga mirno sjede i piju kafu. Pa mogu oni to raditi moj narode, jer njihov niko ni u petom koljenu nije stradao u ratu, a šta na ovo mogu reći oni čija su djeca izginula ili ostala trajni invalidi zbog dvije budale.
Reći ćete da sam frustriran i arogantan, a kako i nebi bio kad vidim stare ofucane lešinare Fikreta i Cigu kako trljaju ruke i spremaju makaze da ošišaju ovu sirotinju i još imaju obraza to navodno raditi u misiji borbe protiv bijede i siromaštva.
Dragi moj narode, nije akademski i nije primjereno jednom profesoru da upotrebljava ovakav govor, ali sa prevarantima i manipulantima poput Abdića i Cige ne može se drugačije, jer oni ne razumiju drugi jezik osim onoga koji i sami upotrebljavaju.
Ja Abdića i Cigu znam dobro, jer sam ih dobro i davno upoznao i znaju i oni dobro mene. Njima ništa nije sveto osim novca i oni bi vas prodali za jedan jedini fening i ti se neće počešati bez koristi za sebe i svoj podmladak.
Ako vi niste u stanju vidjeti da je Šumatac jedna jeftina navlakuša u cilju da svoj novac u što većem iznosu predate u kasu porodice Abdić i da nakon toga sve brzo zaboravite, meni je onda stvarno žao, ali hoću da danas, sutra i zauvijek znate da je Fikret Abdić u duši jedan veliki prevarant kojem je vaš novac postao opsesija, a Šumatac je način da vam pospe soli po travi i pozove vas da slatko pasete.
Ako to dozvolite, onda i niste nizašto drugo nego da pasete travu i dajete vunu.
Nemojte mi zamjeriti na riječniku, jer sam i ja jako frustriran nad činjenicom da mi Krajišnici uvijek dozvoljavamo da nas lažu, varaju i iskorištavaju i da još licemjerno govore kako to čine za naše dobro i našu korist.
Primite srdačne pozdrave sa željom da vas dragi Bog sačuva od Abdićeve borbe protiv siromaštva i Abdićeve brige za sirotinju.
Profesor O.F. iz Bihaća
- See more at: http://fikretabdic.com/livada-cigina-fabrika-ljiljina-bikovi-narodni/#sthash.yv3pRIIj.dpuf
Nema komentara:
Objavi komentar